Menu

Travelogues

16_9

TABOO festival 2025, Berlin

,

TABOO, a word that carries the weight of shame, curiosity, and fear in a single breath.
How often are we guided by unspoken rules, inherited guilt, and boundaries we never truly chose? How many times do we stand at the edge of something that deeply calls us, but don’t dare to step in, because waiting there is… the taboo?

Taboo Festival in Berlin is not just a space of play. It’s a living, breathing field where we meet ourselves, exactly where we least expect it.

From deep rituals to playful chaos, from silence to full-body YES, this was a field where truth met skin.
🔥Where the mask falls, and the body begins to speak.
🔥Where touch is not just physical, but energetic and real.
🔥Where “forbidden” became sacred.
🔥Where we remembered that freedom isn’t found in perfection, but in presence.

I’m still vibrating from everything we shared, tears, laughter, ritual, dance, eros, vulnerability, and power.
Grateful to have been part of the dream 𝗧𝗘𝗔𝗠 that brings this sacred space to life. 💜

 

ja
IMG_20250615_141913467
IMG_20250615_144313853
IMG_20250611_163128851
IMG_20250612_181951476~2
IMG_20250615_140648454
IMG_20250615_142211306
IMG_20250615_141721446
Love Angels_crop

POLAND Tantra Festival

,

For the English version, please scroll down…
 
Okej… ovaj post je možda malo “out of date”, da ne kažem – bajat. Pišem ga nekoliko nedelja kasnije, iz srca guste portugalske šume, na čarobnom JuicyLand imanju – postujem u Beogradu.
Zašto tek sad? Pa… prvo da se slegnu utisci, da se sve to lepo „svari“, a drugo – hroničan nedostatak vremena…😄
Pisala sam već o Tantra festivalima… mogla bih da kažem da je ovaj bio samo još jedan u nizu…Da je sve to manje-više isto, samo novo pakovanje i druga zemlja.
Ali neee – JA nisam ista!
I kad već spomenuh „ista“, moram da pomenem ISTA-u (International School of Temple Arts) koja mi je baš pomogla da NE budem ista . Ali to je neka druga priča, za neki drugi post.
Šta je to što NIJE isto?
Ono što sam primetila jeste lakoća kretanja kroz prostor ispunjen emocijama, očekivanjima, interakcijama, (ne)poznatim licima, tišinom i smehom na pauzi za ručak…
Nekada sam u tome bila aktivni posmatrač. Posmatrala, upijala, analizirala…
Danas sam aktivni učesnik. Ne samo učesnik, već i neko ko pomaže nekim novim posmatračima da naprave svoj prvi korak. Da pređu tu tanku liniju između posmatranja i proživljavanja. I to mi je ogromna radost.
Ovakvi festivali nisu samo druženje, zabava, ples.. Oni su transformativne radionice koje nas vode kroz rad sa telom, umom, emocijama, uverenjima, sa našim ženskim i muškim principima.
To je kompletno unutrašnje putovanje, vođeno od strane stručnog, pažljivo izabranog tima vodiča koji duboko razumeju suštinu Tantre i stvaraju siguran prostor za sve što se u nama i oko nas dešava.
I svaki put kada mislim „ma sve je to isto“, shvatim da JA nisam ista.
I da u tome i jeste poenta
Ako vas zanima kako izgledaju ovakva iskustva ili osećate da je vreme da i vi pređete iz „posmatrača“ u „učesnika“ – pišite.
Rado ću podeliti svoje iskustvo i možda baš vi budete sledeći koji će reći: „Nisam više isti/a.“ 🙏❤
 
🌸🌸🌸🌸
 
Okay, this post might be a little “out of date”, not to say – stale.
I’m writing it a few weeks later, from deep within a lush Portuguese forest, on the magical JuicyLand estate, posting in Belgrade..
Why only now?
Well… first, I needed time to let all the impressions settle, to truly digest the experience, and second, the classic excuse: a chronic lack of time 😄.
I’ve written quite a bit about Tantra festivals before… and it would be easy to say this was just another one in the series.
More or less the same thing, just in a different country, with a different flavor.
But nooo – I’m not the same!
And while we’re on the topic of “the same” (or “ISTA” in Serbian), I have to mention ISTA – the International School of Temple Arts – which has been a big part of helping me not be the same 😊
But that’s a story for another post.
So, what isn’t the same?
I’ve noticed a new ease in how I move through spaces filled with emotions, expectations, interactions, (un)familiar faces, and moments of silence or laughter during a lunch break…
Where I used to be an active observer, by watching, absorbing, analyzing…
I’ve now become an active participant.
And even more than that, someone who helps new observers take their first step, crossing that fine line between watching life and living it.
And that brings me so much joy.
These festivals aren’t just about meeting people, dancing, and having fun. They are deeply transformative experiences – immersive workshops that guide you through exploring your body, mind, emotions, beliefs, and your inner feminine and masculine energies.
It’s a complete inner journey, held with care by a professional team of handpicked facilitators who truly understand the essence of Tantra, creating a safe, sacred space for everything that may arise within and around you.
And every time I catch myself thinking, “It’s all the same,”
I realize – I’m not the same anymore.
And that’s exactly the point.
If you’re curious about this kind of experience, or if you feel it’s time to step out of “observer mode” and become a true participant, feel free to reach out.
I’d be happy to share more of my experience.
And who knows – maybe you’ll be the next one to say:
“I’m not the same anymore.” 🙏❤
 
 
IMG_20250319_161703047
POLAND TANTRA FESTIVAL 2025
IMG_20250319_162036768
IMG_20250319_191856079
IMG_20250322_140730425
IMG_20250322_145028939
IMG_20250322_165030136
IMG_20250323_141631056
IMG_20250323_114745965
POLAND TANTRA FESTIVAL 2025
IMG_20250321_165336885
IMG_20250322_144534737
IMG_20250319_191357554
003A8004

Awaken as Love Tantra Festival in Holland

,

for English version, please scroll down:
Još jedno podsećanje na leto u zalasku. Awaken as Love Holland Tantra Festival.
 
Nije nostalgija, nego dođe na red… Odvlače me malo od tastature i ovi divni sunčani dani koji vuku napolje 😎 (remark: the auto-translation to English is not quite authentic in some phrases).
 
Izgleda da sam se primila na Tantra festivale. Super mi je nekako taj oblik “godišnjeg odmora”. Ovog puta mi je i mesto održavanja bilo poznato, imanje I dvorac Baarlo de Berckt, blizu Eindhovena, bila na Ecstatic Dance festivalu. Znam put, da mogu da se opustim, za promenu. Obično sam izbezumljena, ostavi me bus ili voz u nekoj nedođiji, ili jurim prevoz, carpooling, etc. jer su sva ta festivalska mesta “negde” u sred guste šume, do koje se malo teže dobaciti. Ovog puta sam imala samo jedan bus, pa avion, pa spavanje, pa bus, pa voz pa bus. Jednostavno 🤣
 
I ovog puta sam deo Love Angel tima, o tom novom zanimanju sam već pisala. Biti deo tima je generalno druga dimenzija festivala, u odnosu na “plebs”, učesnike, koji samo uživaju u festivalskim danima. Mi smo šljakeri. Ono baš rad u rudniku, sa vrlo kratkim vremenom između dve šihte. Potpam sve u torbicu ujutru, pa se presvlačim i šminkam u letu.
 
Doduše, imaju i regularni posetioci svoje frustracije, koji će workshop, od TRI ponuđena u isto vreme da pohađaju!?!? Još kad malo zakasne, pa poljube vrata jer je temple pun..ili još gore, kada ne mogu da nađu partnera!! Ili još veći grom i pakao, kad nađu partnera, pa on/ona zakasni, pa ostanu ispred vrata kao pokisli, pa onda krene jurnjava po hodnicima, da se ipak stigne na neki drugi worksop… I onda tešenje…”ovo je odluka Univerzuma, tačno sam tamo gde treba da budem” a u sebi se mislim, fck..kako sam se ispalio/a kao mlad majmun.. Ali čemu sav ovaj ‘rad na sebi’ ako se iznerviram oko jednog propuštenog workshop-a??” Ovo sve pričam iz ličnog iskustva. Ali ti su dani iza mene. Кao Love Angels, pošteđeni smo ovakve duševne patnje. Ako nismo ‘on duty’, naravno da će biti mesta za nas da učestvujemo na radionici. Jeeaaa…jedna frustracija u životu manje.
 
Dotakla sam oblačenje u letu. Ovog puta sam zbog astronomskih cena avionskih karata i last minute odluke, imala samo rančić na leđima, do 8 kg. U odlasku sam još i prošvercovala platnenu torbicu sa sendvičima i vodom, a u povratku su me smarali da to sve uguram u rančić, ta sam svu odeću nabacila na sebe, kao Кvazimodo prošla pored namrgođene Helge na aerodromu. Кad sam već kod sendviča, sedim tako na stanici voza, negde, ne znam tačno gde, između Eindhovena i Venla, jer se zapričah sa DS, pa promaših stanicu.. Sedim tako, čekam naredni voz i jedem zaostali sendvič od juče, koji je u letnjim uslovima…mmmm…baš ‘sazreo’, i razmišljam..kad mi neko kaže “blago tebi, ti baš puno putuješ, zanimljiva mesta, festivali..”, ja se nešto mislim “važi, hajde jednom sa mnom, sa sve bajatim sendvičom, pa da onda pričamo”. Кad ću već jednom da putujem ko gospođa?? Naiđe voz ubrzo, sreća te sam u Holadiji.
Da se vratim na oblačenje. Osmokrevetna spavaonica. Devojke sa svojim koferima. Ne, bolje rećeno, kofčezima. Letnja garderobe, zimska i sve ostalo za prelazni period. Plus perje. Smorih se na keca sa svojim rančićem. Sva sreća da su mi stvari u proseku po 5 grama, uključujući i matursku haljinicu moje sestre – iz prošlog veka  Sve su te krpice služile svrsi, dok ne dođe bal, maskembal, tanderbal. Dobro hajde, malo belo, malo zlatno, malo šljokice, masku iscrtah fluorescentnim flomasterom koji je stao u moj rančić (od sada NIGDE ne idem bez markera, spasao je moju ličnost i delo među neverovatnim kreacijama, veoma pažljivo pripremanim za tu priliku)! Gledam sad nešto fotke sa festivala (u prilogu) i ne verujem. Sve ozbiljni ljudi, školovani, sveta proputovali, imaju dovoljno para da pohađaju ovakve vrste festivala koje su prilično paprene, dakle КOLIКO su se ljudi primili na maske!?! Da li zbog kreacije, estetike, fotkanja ili jednostavno maskiranja?? Кonačno smo skinuli dnevne maske i stavili pravu masku da bi smo bili svoji !! Zanimljivo. Svakako, maštovitosti i kreativnosti nije bilo kraja.
 
Možda se neke naredne godine ipak otvorim za čekirani prtljag? U stvari, može da prođe i čipkana maska, napravim od zavese sa Кalenića, moja ‘Ruža Selectronic’, nasledila od nane, čuda stvara…😂
WhatsApp slika 2024-08-26 u 07.01.46_293e79f9
Awaken as Love Tantra Festival in Holland
masquerade-62
003A7968
womens-42
womens-56
IMG_20240823_175708845
evesaturday-143
IMG_20240825_124146884
IMG_20240825_131404346 (1)
IMG_20240825_140710515
IMG_20240823_152536991

✨ Another Little Throwback to a Summer Sunset – Awaken as Love Holland Tantra Festival ✨

It’s not nostalgia, it just finally made it to the top of the list. These beautiful sunny days keep dragging me away from the keyboard and out into the world 😎.

Looks like I’ve officially caught the Tantra festival bug. Somehow, this type of “vacation” really works for me. This time, the venue was already familiar – the estate and castle Baarlo de Berckt, near Eindhoven. I was there before, for an Ecstatic Dance festival. I knew the way! Which, believe me, is a big deal for me. Normally, I’m the one being left by a bus in the middle of nowhere, desperately chasing down a ride, a carpool, or whatever moves – because these festivals are always “somewhere” deep in a forest, miles away from civilization. This time, it was easy: one bus, a plane, a sleepover, another bus, a train, and then a final bus. Simple, right? 🤣

Once again, I was part of the Love Angel team – I’ve written about this curious “job” before. Being part of the team is a whole different festival dimension compared to the “plebs” – the regular participants just soaking up the festival vibe. We are the workers. Real mining shifts, barely enough time between one task and the next. I stuff everything into my bag in the morning, changing outfits and putting on makeup while literally running from one place to another.

Of course, even regular participants have their share of frustrations: Which workshop to attend when THREE are happening at the same time?! Or when they arrive a little late, only to find the temple full… or worse – when they can’t find a partner! And the ultimate disaster – when they do find a partner, but the partner shows up late, leaving them standing at the door like a sad puppy, frantically racing down the hallways hoping to sneak into another workshop in time. And then comes the comforting: “It’s the Universe’s decision, I’m exactly where I’m meant to be.” While silently thinking: f*ck… I totally blew it like a clueless teenager. But hey – what’s the point of all this “self-work” if one missed workshop can ruin my peace of mind?

Been there, done that. Those days are behind me now. As a Love Angel, I’m spared these emotional tortures. If we’re not on duty, there’ll always be room for us at the workshops. Yeeaahh… one less frustration in life.

Now, about the travel wardrobe struggle. Because of astronomically priced plane tickets and a last-minute decision, I only had a tiny backpack (max 8 kg). On the way there, I smuggled in a little cloth bag with sandwiches and water, but on the way back they made me cram everything into my backpack. So I piled on every piece of clothing I had, like Quasimodo, and passed the grumpy Helga at airport control without blinking.

And while we’re on the topic of sandwiches… There I was, sitting at a random train station somewhere between Eindhoven and Venlo – because I got so caught up chatting with DS that I missed my stop. Sitting, waiting for the next train, munching on a leftover sandwich from the day before. In summer. Which means – beautifully matured. And I’m thinking… People say “Wow, you travel so much, such amazing places, festivals…” And I just wanna say, “Sure, come with me sometime – stale sandwich included – then let’s talk.” When am I finally going to travel like a lady?? Thank God for Dutch trains.

Now, back to packing. We stayed in an 8-bed dorm. The other girls came with suitcases the size of closets. Summer clothes, winter clothes, mid-season clothes… and feathers. I instantly felt defeated with my tiny backpack. Luckily, my clothes weigh about 5 grams each – including my sister’s prom dress from the previous century. It all worked… until the grand finale – the ball, masquerade, sparkle night. Alright fine – a little white, a little gold, a dash of glitter, and a mask I drew with a fluorescent marker I managed to squeeze into my bag (from now on, I’m never traveling without it – it literally saved my personality and identity among the insanely creative and carefully prepared costumes that night).

Now looking at the festival photos (attached), I can hardly believe it. All these super educated, well-traveled people, who can afford to attend these pretty pricey festivals – HOW CRAZY DID THEY GO ABOUT MASKS?! Was it for the art? The photos? The disguise? Maybe we finally took off our daily masks just to put on a real one and be ourselves. Fascinating. Either way, creativity had no limits.

Maybe next year I’ll finally splurge on a checked-in bag. Or, honestly… I might just make a lace mask from my grandma’s old curtains from the flea market. My Ruža Selectronic sewing machine still works wonders 😂.

IMG-20250110-WA0053

MODERN FAIRY TALE

,

Once upon a time… In the Concious Castle lived a Witch, a Wizard and a Knight… Actually, only Witch and Wizard (Knight is only a temporary – associate member).

The Witch and the Wizard met long time ago (not soooo long..), saw each other by the waterspring, recognized each other, hugged and remained hugged – forever. They wandered the world together for a while and looked for a place to build their nest…

At some point, the rich Dutch man enters this fairy tale and recognizes the magical skills of the Witch and the Wizard and invites them to use their sorcery and witchcraft to revive and bring the Soul into his 13th century castle. Soon after that historical meeting, just an ‘ordinary castle’ became the Conscious Castle, under their magic wand.

Where am I in this story?

So, recently, while surfing the Akashic records, I came across a post by a Witch, looking for a volunteer Fairy, to help in a Conscious Castle. Mmmmm…what a tempting offer??? I packed my wings, some stardust, a needle and thread, just in case, bay leaves and red pepper for the ‘sarma’, red tulle, sequins and other things – you know, fairy stuff.

The winter fairy tale has begun.. So, I arrived in the blink of an eye to the Conscious Castle. The Witch and the Wizard, as hosts in the castle, are, I can say – absolutely perfect. Every Witch’s magical idea and the Wizard’s skilful hands, with the crumb of the “Love spice”, as the main ingredient, have transformed the cold walls of the castle into a warm, hearty and sensual nest…

As soon as I had my fairy trinkets set up, fairies and elves, dwarfs, tieflings, mermaids, nymphs, leprechauns, drows, dragons and other wonderful creatures began to arrive, from all sides into the Conscious Castle. Wow, what an impressive gathering..
And so, we were hanging out, exchanging magic dust, laughed, hugged, every now and then, cooked together, cleaned the golden sprinkles. Learned magical skills from each other, danced, danced and danced…

In the evening, we gathered dressed in the most festive possible clothes, made of mystical threads, which can only be seen by someone whose eyes are present, here and now. And then we would play, curiously discovering who and what we are, returning to our true essence in the fairy circle. At some point, all the creatures would get a little tired and retire to sleep in their rooms in the Castle. And the Farm. My fairy room was in the Farm.

A new day would bring new games and challenges. You know, the ones typical for these slightly unusual creatures – full of surprises!
And then, the New Year has come! Although, I’m not really sure what that means in the World of Magic? I think the time is measured quite differently in this circumstances? Hmmm.. The whole ‘concept of the space & time’ is a little bit twisted? A kind of a Void? Anyway, it was more than enough reason for a massive celebration!

At some point, at the first day of the New Year, almost all those beautiful creatures packed up and POOF! They disappeared… some on a broomstick, some on a cloud, some with a camper- those are the newer generations of dwarfs and fancy knights…

We stayed in the Castle, Witch and Wizard, and me, Spirit. And here and there enchanted mist that crept into every corner and needs to be cleaned…and packed for the next New Year.

There were still hours and hours of untold stories and the crackling of a fire (I made up fire, for the sake of a fairy tale)… and delicious food, yummy… The three of us and a Castle. And let’s not forget an incredible invention from the Matrix – a sewing machine 😊

Soon, I, Spirit will also pack up my fairy supplies and get onto a bird with huge wings to fly me back to my Fairy Home.

Thank you, Witch and Wizard, for this Fairy Tale. Only LOVE.

The events and characters depicted in this story are fictitious. Any similarity to any person living or dead is merely coincidental 😊

IMG-20250110-WA0009
IMG-20250110-WA0094
IMG-20250110-WA0095
IMG-20250110-WA0135
IMG-20250110-WA0136
IMG-20250112-WA0002
IMG-20250105-WA0141
IMG-20250105-WA0155
IMG-20250105-WA0163
IMG-20250110-WA0078
WhatsApp slika 2025-01-02 u 22.49.32_9d692a21
WhatsApp slika 2025-01-02 u 22.49.33_9c8ae856
WhatsApp slika 2025-01-02 u 22.49.33_256373a0
WhatsApp slika 2025-01-02 u 22.49.33_c81e3abc
WhatsApp slika 2025-01-03 u 22.55.10_44a79186
WhatsApp slika 2025-01-05 u 07.48.18_16c2e569
WhatsApp slika 2025-01-10 u 22.39.01_148d7fc9
WhatsApp slika 2025-01-12 u 20.55.36_eb77e803
IMG-20250110-WA0146
IMG-20250105-WA0013
IMG-20250105-WA0014
IMG-20250105-WA0030
IMG-20250105-WA0033
IMG-20250105-WA0034
IMG-20250105-WA0099
IMG-20250105-WA0126
IMG-20250105-WA0152
IMG-20250105-WA0167
IMG-20250105-WA0169
IMG-20250105-WA0197
IMG-20250106-WA0013
IMG-20250110-WA0068
IMG-20250110-WA0025
WhatsApp slika 2025-01-05 u 07.48.20_8ed49faf
WhatsApp slika 2025-01-06 u 11.46.14_1fa606e1
Snimak ekrana 2024-09-20 153348

Bulgaria Tantra Festival

, ,

Bulgarian Tantra Festival – po prvi put u istoriji čovečanstva!

Mitka sam upoznala na Portugal Tantra festivalu – u Portugalu, gde bi drugo. Oboje smo bili deo Love Angel tima. Neobična pojava, u zlatnim bokserskim gaćama, istetoviran, nabildovan, sa jednom obrvom, ne izgleda baš na prvi pogled kao Tantra terapeut (kako uopšte treba da izgleda Tantra terapeut ?!?), ali definitivno uliva poverenje.
 
U Portugalu je bačena klica. Nije tu biljku trebalo ni puno zalivati ni negovati, pobujala je sama od sebe. Na keca.. Ja to zovem bezuslovno poverenje, iliti individualnost i vera u ličnu slobodu (hahaha…nije korov biljka).
 
Vratih se za Beograd, jedan WhatsApp poziv, drugi, treći, doduše podugački, i izrodi se saradnja, plan, razrada, put, putni troškovi, radionice, ma sve, kao po loju. Usled niza neočekivanih obrta na terenu, postadoh (ne)planirano, stub oslonac prvog bugarskog Tantra festivala. PRVOG! Čist Balkanski entuzijazam na delu, iskonski.
 
Trčimo tako Mitko i ja kao besni po 17 Jumbo spratova u Plovdivu, sveće, ubrusi, papiri, flomasteri, eterična ulja, perje, potrepštine.. Za moje poimanje opsežne pripreme svakog koraka radionica, sa million foldera, spiskova, detaljne razrade, Mitkova ležernost mi beše potpuno fascinantna. Mislim da bih doživela nervni slom da dočekam 50 ljudi sa toliko last minute promena. Ne mislim, nego znam.
 
Stižemo u Eco selo “Shambanya”, idilično, na bugarski način autentično. U sred brda, na domak Crnog mora. Dogovaramo se mi tako na plaži šta ćemo i kako ćemo za otvaranje festivala, i ja kažem, “Brate Mitko, ja imam tremu”, a on kaže,”Ništa se ti ne brini, samo se opusti, tu sam ja, držim ti prostor. I leđa”. Tako i bi.
 
U celu priču uđosmo Kristina i ja, Twingićem iz Beograda, otvorenog srca, sa malom zebnjom u grudima, rekla bih. Al šta-je-tu-je.
Pripreme, dekoracija, tonska proba, jen, dva, jen, dvaaa.. Već sam ranije osetila vrlo snažnu erotsku privlačnost prema mikrofonu. Samo kad ga dohvatim, otvori se Univerzum, sad sve može, radi. Dobro je, možemo da počnemo, festival je otvoren!!!
 

Osvrnula bih se na radionicu tantričkog plesa, premjerno izvedenu na Bulgarian TF. Inače sam sertifikovani Tantric Dance Teacher, jedna od mojih mnogobrojnih diploma, marljivo sakupljanih dugi niz godina. E SAD je pravo vreme da diploma izađe na svetlo dana!! Ta-naaa….premijera!
 
“Tantric Dance is a playful interaction between masculine and feminine energy to transcend duality. A journey to become more truthful to yourself and others. With Tantric Dance we’re dancing in couples. One is blindfolded and surrenders to the other who leads the dance. The one who is leading is acting from masculine energy (Shiva). Masculine energy is decisive and protective and guides the other into a dance journey. The one who receives is acting from feminine qualities (Shakti). The feminine energy is graceful, fluid like water and surrenders.”
 
Lepota jedna, plešu ljudi, razmenjuju se, vode, bivaju vođeni, začuđeni.
 
I tako…prvi, drugi, treći dan… radost, razigranost, zagrljaji, ples, senzualnost, razmena, preslišavanje teksta, preslušavanje muzike, super klopa😊 Novi prijatelji.
 
Nedavno mi je mama rekla da je moguće da je pravo ime mog dede zapravo Ljuben Todorov, a ne Ljubomir Todorović!! Tako piše u nekim dokumentima… svašta se nešto dešavalo tu oko srpsko-bugarske granice. Kad malo bolje razmislim, posle ovog tantričkog iskustva, ima smisla da imam bugarske krvi 😊
 
Vidimo se naredne godine, na DRUGOM u istoriji čovečansta Bulgarian Tantra Festival-u ❤
 
WhatsApp slika 2024-09-08 u 11.38.24_fd86d2f5
IMG_20240904_184021587
IMG_20240904_183721659
IMG_20240907_214257656
20240905_124215
IMG-20240913-WA0003
A7407585

Ecstatic Dance Portugal

,

Leto iza nas.
Ecstatic Dance Portugal.
Malo podsećanje na Ecstatic Dance pokreta koji se širi Planetom velikom brzinom 💃🕺
 
Šta je ECSTATIC Dance?
Plešemo bosi.
Nema alkohola ni drugih opojnih sredstava.
Nema ćaskanja na plesnom podijumu.
Plešemo sa emocijom koja je trenutno u nama.
Plešemo kao da nas niko ne gleda.
Plešemo sami ili u paru, Ili više nas…kako se namesti i kako osećamo.
Ako želimo sa nekim da isplešemo,, uspostavimo kontakt očima ili na neki drugi suptilni način uđemo u flow.
Ako ta osoba/e trenutno nije raspoložene/e za razmenu – OK.
Namaste. Otplešemo dalje. Ništa lično.
Plešemo na čitavu paletu muziçkih žanrova. Od klavirskog koncerta – do tehna..
Plešemo sa onim što JESTE.
SAD i OVDE.

Text content

3
2
1
IMG_5706

Love Angel – novo zanimanje

,

Awaken as Love Tantra festival – Portugal
 
Bilo je raznih stvari kojima sam se bavila u životu. Da ne nabrajam. Ovo je jedno od najzanimljivijih do sada – Love Angel. Šta znači biti Love Angel? Potrčko na Tantra festivalu 😆 Šalim se, mnogo je više od toga. Malo da pojasnim. Na Tantra (kao i na bilo kom drugom festivalu) postoji određena struktura, da bi sve to funkcionisalo kako treba. Ovde se konkretno radi o Awaken as Love festivalu, u prevodu, strulktura koja funkcioniše po sličnom principu, na raznim destinacijama po svetu, uigrana šema. Postoji glavni, glavni organizator James Stevenson, zatim glavni organizator na destinaciji Gopal Tantra and Mallika Paritos, pa koordinator andjela Sylvia Love and Tantra i svi mi ostali anđelčići. Za ovu poziciju se pošalje prijava, pa se onda ima intervju, pa se onda upadne u tim – ili ne (kao na ulazu u Berghain, ili si ušao – ili nisi, ko zna o čemu pričam, ukapiraće:)
 
Upadoh ja u tim annđela. Mesto na kome se održava festival je poprilično „remote“, ima voz donekle, do Tomara, pa onda bus, jednom dnevno, ako dođe… Ali se ljudi savršeno povezuju. Svi smo family, nudi se prevoz, traži, svako se prebaci od tačke A do tačke B, sa nizom sinhroniciteta uz put. Zajednička vožnja mi je omogućila da se od Lisabona do Quinta São José dos Montes, upoznam i popričam sa još jednim anđelom i šefom anđela. Ulazim u prastari razvaljeni kombi, naplašena prethodnim iskustvom bivanja u timu gde su bili 97% nemci (ja mu dođem u ona 3%) i šef novozelanđanin, gde sam instant prošla kroz retraumatiziranje svih svojih duboko ukorenjenih (viševekovnih) kompleksa niže vrednosti, gledajuići kao tele u šarena vrata kad treba da se preutredi prostor za 5 minuta i svi kreću da lete unaokolo, a ja nemam pojma šta treba da radim…
Elem, kreće šefica na besprekornom engleskom, australijski akcenat, da veze… Grom i pakao!!! Da li moram još jednom da prolazim kroz isti scenario?? Nije Novi Zeland nego Australija!?! Marija, zašto si se opet uvalila u traumatiziranje svog unutrašnjeg deteta ?? Pitam se pitam ja tako… ali mi telo reaguje nekako normalno, opušteno, nema grča u stomaku, zanimljivo. I tako, reč uz reč dođemo do istorijata mojih saputnika.. vozač izraelac, poslednjih 20 godina nomad, otuda taj razvaljenoi kombi, opušten, miran, živi u komuni, pravi odeću od prirodnih materijala. A šefica anđela – špankinja! Pa da.. ima smisla, odrasla u Australiji, ali su i mama i tata španci, gastarbajteri! Nisam se smirila dok nisam izvukla iz nje porodično stablo, tri generacije unazad, da se popuno uverim! Izuzetno simpatična i komunikativna osoba, biće to dobra saradnja. Umiriše se viševekovni kompleksi…
Stigosmo na odredište. Da, zaista je nigde. Ogromno imanje, glavna kamena kuća sa više spavaonica, sa bazenom, pa onda idi kroz polje do Shakti templa, montažne prostorije u kojoj se održava većina radionica i programa, pa onda još malo uz brdo do Shiva templa, pa još malo putićem kroz šumu do prostora za kampere, šatore, itd. Sve u svemu – ogromno. Ako nešto zaboraviš ujutru, zaboravljeno, preživećeš dan bez toga. Sve ovo opisujem da bih nekako približila prosečan dan nas Ljubavnih Anđela. Jurnjava naokolo 24 sata!
Ekipa anđela je zadužena da: sredi/transformiše prostor čarobnim štapićem, za šta uglavnom ima 10 do max 15 minuta, asistira predavačima, uskoči u “polje”, ako je neparan broj učesnika, bude tu da priskoči u pomoć ukoliko se neko “zaledio” usled 20 minuta “eye gazing”, što može biti preintenzivno iskustvo za nenaviknute oči… I još što-šta uz put, čišćenje, tešenje, ćaskanje, pružanje raznih informacija, kaprici predavača, itd. Bila sam zadužena za “emotional support”, iliti na raspolaganju određeno vreme u toku dana, da ako neko ima/želi nešto da podeli, ili mu je potreban zagrljaj, ili šta god, može da mi se obrati. Ali to je nekako bila non – stop dužnost. Neću da kažem obaveza, već ljudski poziv da priđem, pitam, jesi OK? Hoćeš čašu vode možda? Da li je u redu da te zagrlim, ili želiš da te ostavim na miru – zauvek ?
 
Kad pomenuh zaleđivanje, posle dva dana vreline, krenu vetar, spusti se temperature noću do ćebenceta i loženja vatre! Atlantik.
Zanimanje Love Angel je višeslojno. Sa jedne strane si deo tima, a sa druge deo učesnika, kao most. Most koji spaja, ali i razdvaja 😊Podeljena ličnost, za predavače smo učesnici, a za učesnike smo deo tima, ono kao nedodirljivi. Uloga koja štiti od same sebe, ni tamo ni tamo. Svakako beskonačno kreativno. I sve može da se vidi, pročitaju karakteri anđela, ko su anđeli dušebrižnici, radilice, grebatori, posrnuli, stameni, gordi, stidljivi…
 
Najjači utisak celog festivala, tantrika Margot Anand. Francuskinja, baka sa svojih 80+ godina, žena koja je 70ih godina donela ideju Tantre zapadnoj civilizaciji, ceo svoj život posvetila popularizaciji i prilagođavanju postulata Tantre zapadnom čoveku. Kreatorka Sky Dancing Tantra. Njeno gostovanje nije planirano za Portugal, ali je svratila na putu za Kostariku, ili tako nešto…carica! Duhovita, britka, žena zmaj. Kad porastem biću Margo!
 
Kapiram da mi je uloga Love Angel stepenica ka putu do predavača, što i inače radim, ali na lokalnom nivou. Još samo da prevaziđem ove svoje višemilenijumske kompleksiće koji zaskaču iza ćoška 🤣
 
Imam samo jednu dilemu. Kako da stavim u CV – Love Angel kao zanimanje? ❤
WhatsApp slika 2024-07-07 u 12.17.52_b37b1570
IMG_20240705_153805274_MP
IMG_5303
IMG_20240707_121639507
1721149861071
1721159766704
1721159772201
IMG_3719
IMG_4689
IMG_4731
IMG_4781_2
IMG_4847_2
IMG_5301
IMG_5333
IMG_5391
IMG_5471
IMG_5697
IMG_20240702_171412132
IMG_20240702_192240203_MP
IMG_20240702_193519796
IMG_20240702_195452370
IMG_20240702_202443736
IMG_20240702_210638741_MP
IMG_20240702_211613479_MP
IMG_20240704_212017667_MP
IMG_20240704_225832379_MP
IMG_20240705_154055194
IMG_20240705_201138228
IMG_20240706_110846578
IMG_20240706_184635300
IMG_20240706_192321057
IMG_20240707_112018863
IMG_20240707_133609949
IMG_20240707_145031175
1721149860906
viber_slika_2024-04-28_18-11-06-961

Kopenhagen – život u kapsuli

,

There is no English version, yet 🙂

Posle nekih 20-tak godina, ponovo se obreh u Kopenhagenu. Razlog? Čisto turističke prirode, malo pred prvomajske i uskršnje praznike, po iole razumnim cenama. U stvari, ništa za ovu priču nije baš zanimljivo. Evropa ko Evropa. Sve isto, samo su ljudi plavi.

Ali nije isto! Umesto hotela, hostela ili Airbnb, spavanje u kapsuli! Kao u Japanu! Potpuni ’highlight’ boravka. ’Where to Sleep’ smeštajni objekat, 8 kapsula po 3m2 za po dvoje ljudi = 16 duša na cirka 40m2. Ekonomska isplativost dovedena do savršenstva. Pri tome je spavanje 1270 DKK, što mu dođe 30€ po čoveku / noć, iliti 60 € po kapsuli. Bagatela. Nema ’staff’, topla ljudska reč dobrodošlice, samo pin za vrata sa ulice, pin za ulaz u zgradu, pin za ulaz na sprat, pin za ulaz u kapsulu. U toalet se ulazi na kant. Welcome to Copenhagen!

A kapsula? Pa kao u komori za piliće. Ne, u stvari, kao oni kontejneri za robu koje prevoze brodovi. Uđeš (na pin), zatvoriš vrata, upališ svetlo, uključiš ventilaciju i spreman si za lansiranje na Mars! Ima samo jedan mali problem (osim klaustrofobije). Ventilacija ne pomaže ako neko od ukućana prdne. Momentalna kontaminacija komore. Pomor pilića. Raketno gorivo.  Iako spavate u istoj sobi, nema šanse da vidite ostale spavače, svakako ne svih ostalih 14. Čuje se tu i tamo hrkanje, oseća miomiris patika ispred kapsula. Sve u svemu – izuzetno zanimljivo iskustvo, lepo se spava u kapsuli. I sanja. Nekako futuristički.

Šta se još promenilo u šarmantnom Kopenhagenu? Kristijanija (Freetown Christiania) je trenutno prilično razvaljena. Pošto su gansterske bande intenzivirale okršaje, stanovnici Kristijanije su se dogovorili sa danskom vladom da prekopaju glavnu trgovačku ’Pusher’ ulicu, i da time onemoguće prodaju opojnih sredstava. Zvanično je zatvorena 6. aprila. Najavljeno je sređivanje i izgradnja ’šoping mola’ sa buticima za prodaju od marokanaca do albanki, restorana sa prigodnom muzikom i ostalih pratećih sadržaja. Mala šala. Samo je raskopano da bi se sprečili dalji obračuni bandi. Danska vlada je ovog puta ozbiljno zapretila konačnim zatvaranjem Kristijanije. Kakva šteta na pomolu. Kakvo unikatno mesto, sa još unikatnijim ljudima i grafitima.

Još jedan apsolutno nezaobilazni ’landmark’, koga pamtim iz davnih dana je Oresund, most koji spaja Dansku sa Švedskom (i obrnuto). Braaate, kakva gužva, subota pre podne, kao da je pola Kopenhagena pohrlilo u Malme!?! Jedan drugom na glavi, u krilu, sa sve biciklima, dečijim kolicima, trotinetima, rancima, kolicima za bicikle. Jedva preživesmo 40to minutnu vožnju. Al neka, vredelo je pravo iz kapsule uleteti u dušegupku preko baltičkog mora do Švedske!

I za kraj, novitet, ili se bar ja toga ne sećam. Vozovi u metrou bez mašinovođe, potpuni hit. Dakle nema šanse da na duši nosite dve-tri duše samoubica koji skaču pred voz (inače, veliki problem u Nemačkoj, poslednji put sam čekala sat vremena u Kelnu da dođe mašinovođa odnekud, usled deficita istih, i zakasnila na voz iz Brisela za Gent – nečuveno. Sve sve, ali da nemački voz kasni!?!! Kuda ide ovaj svet ??? Ali o tome u nekoj drugoj priči…) Elem, stakleni tunel, sedneš napred na prvo sedište i ’going deep, deep down to the rabbit hole’.

Sve u svemu, turistička ’all inclusive’ kombinacija, Kristijanija i ’magic mashrooms’ plus vožnja na prednjem sedištu metroa (M3 linija kao dvojka ide u krug), plus spavanje u kapsuli za kraj.

Copenhagen – Back to the FUTURE!

Text content

IMG-20240212-WA0035

Zanzibarske skice – Maasai Warriors

,

 (sve „činjenice“ u ovom tekstu sam čula uz put ili iz razgovora sa Maasai-ma. Verovatnoća istine – 99.9 %)

Zima 2024. Nakon podosta godina solo turizma odvažih se na pravu turističku (avan)turu  u orgaizaciji turističke agencije. Zanzibar mix, Stone Town, Paje i Kendwa i još što-šta naokolo kroz fakultativne izlete.

Drugačije je kad se ide u grupi, organizovano. Za promenu, nisam ultetala u bezbroj nebuloznih situacija koje treba instant rešavati i koje su sastavni deo solo „tripa“.  Ovo mu dođe kao aktivni odmor. Ono, baš aktivni, jer smo se selili 4 puta za dve nedelje i prošli celo ostrvo.

ZANZIBAR „obala crnih ljudi“. Gde god pogledaš unaokolo – razglednica. Osim ako izuzmemo turiste koji neumorno i besomučno fotografišu, posmatrajući svu tu lepotu –  takoreći isključivo kroz objektiv svojih telefona. Ima i dosta srećnika sa onim nabudženim foto-aparatima i podvodnim kamerama… Pridržah u sred okeana kameru, brat-bratu, 15 kg – aždaja. Volim i ja da fotkam, da ne grešim dušu, ali mislim…svaaarno, dokle to ide??

OK, kad bi izbrisali turiste iz objektiva (uključijući i mene :), na nestvarno belom pesku bi izdominirale crne, izdužene figure Maasai ratnika.  Izdominirali bi i pored gomile turista 😊

Sa crveno-crnim plahtama-aljinama, futorlama za noževe, štapovima, đinđuvama, ogrlicama, perlicama, minđušama, narukvicama, nanogicama, obasjani suncem. Maasai ratnici. Sa Ray-Ban naočarima, „bubrezima“, mobilnim telefonima i plastičnim sandalama. Prelepi i prezgodni. Mirišu na muškatni oraščić – najjači afrodizjak za žene. Osim toga što su predominantni na zanzibarskom pejzažu,  mogu biti i predosadni. U stvari – sve zavisi, kad si raspoložen(a) za ćaskanje, samo se stvore. Ako bi samo da prođeš plažom od tačke A do tačke B – a neko te juri da proćaska sa tobom na 50oC, može da bude iritantno. A i ne mora 😊

Svakako, svašta sam saznala o Maasai-ma tokom tog usputnog ćaskanja. Da budem iskrena, jedva sam čekala da me pikira Maasai dok hodam plažom, kao da lovi lava…mmmm, nije loše biti plen.

Ima jedna stvar koju nisam uspela da skapiram. Koja je ekonomska strana ćaskanja sa mnom, ili sa bilo kojim turistom na plaži?  Ima Maasai-a koji nose torbicu sa rukotvorinama, pa valjaju iste, ali je većina onih koji manekenišu. Umesto da jure lavove, jure turiste. Doduše, 2016. (ne-proveren podatak) Maasai ratnicima je zakonom zabranjeno da love lavove – pobiše ih sve.

Neke zanimljive činjenice iz života Maasai-a (ne ovih modernih verzija, već onih pravih, izvornih).  Maasai žive u Keniji i Tanzaniji i od nedavno u Zanzibaru. U Zanzibar dolaze trbuhom za kruhom i turistima. Dečaci. Ima i poneka žena Maasai – ali retko. Inače se Maasai između ove tri teritorije, Kenija, Tanzanija i Zanzibar, kreću bez papira, pasoša i sl. Veoma su ponosni na činjenicu što nikad nisu kolonijalizovani, niti prodavani kao robovi, zahvaljujući svom nomadskom načinu života.  Ne zna im se broj. Nikad niko nije uradio ’popis stanovništva’. Zašto? Zato što Maasai veruju da će neko od pripadnika plemena umreti ako se budu prebrojavali.

Krave su im sve i svja. Za krave se kupuje mlada. Tu se malo gađaju brojevima koliko je krava potrebno da se ožene. Jedni kažu 15 – jedni kažu 25. Otprilike, od 15 do 25, šta znam, valjda od sela do sela, zakon ponude i potražnje?

Jedan Maasai dečkić u Paje-u mi je ispričao da njegova porodica živi podno Kilimandžara a da je on došao da prodaje đinđuve po plaži, pa skupi novce, da kupi krave. Idosmo do kraja plaže i nazad – uz priču. Pita me Maasai dečkić, da li je OK da mi pokaže nešto do svojih – porodičnih rukorvorina ?? Naaaravnoo… kupih tri nanogice, ako to zalegne za kravlje uvo za ženidbu – mašala. ’A jel ti imaš neku kravu?’ Paaa…, rekoh ja…’dobro bi došla neke kravica, mleko sir i to, ali malo zjbn, Terazije, 8. sprat, centar grada, ne radi lift…’ požalih se ja na svoju muku.

Maasai ženidba/udadba. Maasai su poligamni. Prvu mladu, tj. prvi brak biraju roditelji, to nema da se bira. Kao što rekoh, mlada se kupuje sa tih 15-25 krava. Nakon prve, do 5-6. supruge Maasai ratnici mogu da biraju sami, verujem da je dozvoljeno i da se zaljube. U svakom slučaju, svaka žena sebi gradi kuću od blata, u kojoj će živeti sa svojom dečicom. Kuće su jako niske, na moje pitanje, ’zašto su vam kuće tako niske kad sve svi vi po 2 metra?’, dobila sam odgovor: ’Maasai su nomadi, mi se stalno selimo i gradimo kuće samo da prespavamo, zato su tako majušne’.  Elem, svaka žena sa svojom dečicom živi, radi i čeka da dođe na red, što od ostalih žena, što od lavova koje treba uloviti. Muškarci, Maasai ratnici su lovci i brinu o kravama i lavovima ćiji su plen krave. Drugim rečima, jedan prosečan Maasai ratnik ne pipa ništa oko kuće i u kući. Po opisu, izgleda da su balkanopitekusi direktni potomci Maasaia, izbledeli usled migracija i klimatskih promena.

Još jedna činjenica ide u prilog pretpostavci da su balkanoidi potomci Maasaia, a to je da – dečaci ne plaču.  Kakav si ti to muškarac (muškarčina) kad plačeš ?? Plačip…. S tim da su Maasai pravila donekle surovija po tom pitanju. Elem, ako pustiš suzu, junačku, najstrašniju, dok te muče i izlažu iskušenjima, u sred džungle i ako zaplačeš, prognaće te iz sela i nema da se ženiš. Ovi naši balkanopitekusi stegnu zube na nedaće, ali ipak mogu da odu kod mame da se požale i isplaču. Kod Maasaia nema mama – krajnje surovo – prave muškarčine, ratnici. Realno imaju poslova sa lavovima – ko živ, ko mrtav. Balkanska podvrsta Maasaia se samo k..rči na prazno, mane lavovi – osim u zoo vrtu.

Kako prepoznati izvornog Maasai-a (pošto ima i onih fejk)? Originalni Maasai nema dve donje jedinice. Kada im se promene mlečni zubi, vade im ta dva zuba. Običaj potiče iz davnih dana , kada su često obolevali od neke bolesti (ili od ujeda zmije) od koje se ukoči vilica. Kroz tu rupicu između zuba bi dopremali vodu i tečnu hranu, te bi Maasai(ka) preživeo(la). Domišljato. Običaj je ostao do današnjih dana, služi kao znak prepoznavanja.

Maasai dečaci (ne znam za žene, one se jako retko sreću) imaju žig na obrazu. Žigisani su iz razloga bolesti koja je isto davnih dana napadala oči, pa da bi zlu odvratili pažnju od oka, da se zakači za ružni ožiljak. Za ovo verovanje ne znam šta da kažem – iskreno se nadam da radi.

Veliki broj Maasai-a je pokršten. Britanci su i tu odigrali svoju veliku istorijsku ulogu. Tako da možete na plaži sresti Roberta, Stivena, Džona. Pored toga imaju jako komplikovano Maasai ime. Dva moja Maasai druga se zovu Dangote Nakote Kisota Toroka i Simba Nakaru. Skraćeno, Dangote i Simba.

Ovi plažni Maasai galebovi govore engleski, italijanski, u zavisnosti od grupe turista koji dolaze na Zanzibar. Maasai jezik je samo govorni, tj, ne postoji pismo. Prenosi se usmenim putem, sa generacije na generaciju.

Malo mi se srušio Sneško kada sam jednog savršenog Maasai ratnika videla uveče u klubu u „civilki“. Niti više love lavove, niti su poligamni – jedan Maasai mi se žalio da je napustio ženu jer ga je prevarila !?!!, niti jedu na cevčicu… Srećnici idu u London na školovanje. Žene više ne zidaju kuće, angažuju majstore. Ni Maasai nisu ono što su nekada bili. Zadnje vreme došlo.

Svakako, Zanzibar ne bi bio to što jeste da nema Maasaia. Bar za mene, potpuni ’highlight of the journey’.

HAKUNA MATATA !!

BONUS  – nekoliko reči iz jezika Maasai – MAA jezik (napisano latinicom po Vuku, tako kako se izgovara)

Welcome – Tushukunye /Karibu

How are you?  – Supai – Greeting for men. Ipa – Reply to supai. Takwenya – Greeting for women. Iko – Reply for Takwenya

Good – Sidai

I love you – Kanyor iyie

Thank you – Ashe

See you – Kidua

Good by – Olesere

IMG_20240210_170216507_MP
IMG_20240210_153658769
IMG_20240209_142327622
IMG_20240203_165851528_BURST000_COVER_TOP
IMG_20240206_184256383~2
IMG_20240210_153814912
IMG_20240209_143713316
IMG_20240207_095452588
Everything you wanted to know about Tantric Dance, but you didn’t even know it existed

Everything you wanted to know about Tantric Dance, but you didn’t even know it existed

,

Za verziju teksta na srpskom jeziku ‘skrolujte’ na dole.

The plot of this episode is happening in Amsterdam, the Netherlands. I heard about it or rather experienced Tantric Dance for the first time (hereinafter TD) at Tantra Festival back in 2018, also in Amsterdam, personally by the founders themselves – Rakesh & Elfriede. It was pretty shocking – around 300 people, half of them blindfolded, the other half unmasked, they dance as a couple, you don’t know who you’re dancing with, you lead a little and you’re led a little. All in all, it’s completely crazy. There’s no chance to stay indifferent. Since then, I’ve come across TD here and there and I’ve been more and more interested in the whole phenomenon.

Four years later it’s October 2022: there’s Tantra Festival on Ibiza, where I meet Elfriede telling her “Heey, it’s wonderful that we meet again!’’, and she invites me to TD Teacher Training, which takes place in July 2023. Bloody hell!? And what will I do now? I mean, it’s a piece of cake… Maybe the turning point was the fact that it is ‘’certified’’, which for a (too)serious collector of certificates was a (too)serious challenge.

July 2023: it’s time to hit the road. I asked myself, god knows how many times, when I will be on annual leave like all normal people, to go to the beach a little bit, to eat a little, to have first-degree sunburns?? Once again I’m plunged in ‘’personal development’’ with a notebook in my hands and some serious work. This time the subject was Tantric Dance.

The training was held in the former monastery, in the eastern part of Amsterdam, transformed into studios for various purposes – as a dance studio, a yoga studio etc. Under the window was a small boat, there were also a small channel and a small bridge, all very idyllic. Participants – two Swiss, one Belgian, one American, the rest were Dutch and me – a Serbian woman. And yeah, I was thinking how Serbian Ministry of Foreign Affairs could ‘’motivate’’ me somehow, since I’ve been working for years as our Ambassador for various ‘’spiritual/shamanic/sexual/ personal/ collective development’’ events and therefore I represent our dear country with my personality and work. I would say quite successfully, to begin with I’ve convinced a lot of people that it isn’t thaaat much cold in Serbia as it’s in Siberia, that we are a little farther south and geographically (still) in Europe.

More
Everything you wanted to know about Tantric Dance, but you didn’t even know it existed
Everything you wanted to know about Tantric Dance, but you didn’t even know it existed
Everything you wanted to know about Tantric Dance, but you didn’t even know it existed
Everything you wanted to know about Tantric Dance, but you didn’t even know it existed
Everything you wanted to know about Tantric Dance, but you didn’t even know it existed
Everything you wanted to know about Tantric Dance, but you didn’t even know it existed
Everything you wanted to know about Tantric Dance, but you didn’t even know it existed
Everything you wanted to know about Tantric Dance, but you didn’t even know it existed

Sve što ste hteli da znate o Tantričkom plesu a niste ni znali da postoji

Radnja ove epizode se dešava u Amsterdamu, Holandija. Za Tantrički ples (Tantric Dance, u daljem tekstu – TD), sam čula, tj. doživela prvi put na Tantra festivalu, 2018. isto u Amsterdamu, lično od “izumitelja” TD-a, Rakesh & Elfriede. Bilo je prilično šokovito, <300 ljudi, pola sa povezom na očima, pola bez, plešu u paru, nemaš pojma sa kim plešeš, malo vodiš, malo budeš vođen, sve u svemu totalno krejzi, nema šanse da ostaneš ravnodušan/šna. Od tada sam ovde i onde nailazila na TD, i sve me je više zanimao ceo fenomen…

Četiri godine kasnije, oktobar 2022., Tantra festival na Ibici, sretnem Elfriede, “Heeej, divno što se srećemo ponovo!”, i dobijem od nje poziv za TD Teacher Training, u julu 2023. Grom i pakao !?! I šta ću sad? Mislim, teško žabi sa obale… Možda je prelomilo i to što je “Certified”, za jednog (pre)ozbiljnog sakupljača sertifikata ovo je bio (pre)ozbiljni izazov.

Juli 2023., vreme da se krene na put. Po ko zna koji put se upitah kada ću kao sav normalan svet ići na normalan GO (godišnji odmor), malo plaža, malo klopa, malo opekotine 1og stepena?? Opet sam se uvalila u “personal development”, sveska u ruke i ozbiljna šljaka. Ovog puta na temu Tantric Dance.

Mesto gde se održava trening je bivši samostan, u istočnom delu Amsterdama, preuređen u ateljee za razne namene, plesni studio, joga studio, itd. Ispod prozora parkiran čamčić, tu je kanalić, mostić, vrlo idilično. Učesnici, dvoje švajcaraca, jedan belgijanac, jedan amerikanac, ostalo holanđani i ja, srpkinja. E, da, nešto sam razmišljala, moglo bi naše Ministarstvo inostranih poslova da me na neki način “motiviše”, radim već godinama kao Ambasador po razno-raznim “spiritual/shamanic/sexual/personal/collective development” dešavanjima, i predstavljam dragu nam državu Srbiju svojom ličnošću i delom. Rekla bih dosta uspešno, za početak sam dosta ljudi ubedila da u Srbiji nije toooliko hladno (Siberia), da smo maalo južnije i geografski u Evropi.

More

Load More